
Odavno u domaće bioskope nije stigao jedan tako savršen repertoarski film
nastavak
Godina je 1966. BBC pušta manje od 45 minuta pop muzike dnevno. Zato se 25 miliona ljudi ceo dan i celu noć njišu uz ritmove koji dolaze sa Severnog mora.
nastavak
U nadgornjavanje političara i korporativaca zaluta i neko drčno piskaralo koje, premda ne može da pobedi one s mišićima, barem uživa u igri visokih uloga i istini ograničenog roka trajanja. Zvuči poznato?
nastavak
Vivisekcija bolesnog društvenog tkiva je lajtmotiv mnogih regionalnih kinematografija. Poslednji film Branka Schmidta nudi pogled na stanje u Hrvatskoj posle "otadžbinskih ratova", pokazujući da su sudbine i naravi Srba i Hrvata sličnije nego što se i jedni i drugi usuđuju da priznaju
nastavak
Ponovo Patricia Highsmith, ponovo jezovita priča o usamljenosti i mraku, ali ovog puta bez holivudske glazure i šminkeraja Talentovanog gospodina Riplija
nastavak
Između Raula i njegovog sna da postane čileanski Toni Manero, idol iz filma Groznica subotnje večeri, toliko je prepreka da transformacija prerasta u surovi eksperiment
nastavak
Trebalo bi zakonom zabraniti da se sve što u jednom filmu valja stavi u trejler, pa da ljudi potom ni krivi ni dužni završe u bioskopu gledajući ovakve promašaje
nastavak
Priča o "najnasilnijem britanskom zatvoreniku" samo je polazna tačka za visokostilizovani spektakl koji gledaocu nudi više pitanja nego odgovora
nastavak
Nekada Veštičja, sada samo ukleta, ta planina krije spas. Za udaljenu galaksiju pred nestajenjem, ali i za producentsko ceđenje
nastavak
Imaju li potrošeni i propali celuloidni akcioni heroji pravo na popravni, i to u civilu, i sme li to iskupljenje da bude zabavno za gledalište?
nastavak
Uvek je osveženje kada jedno vanserijsko književno delo doživi dostojnu filmsku adaptaciju. Čudesnoj noveli Neila Gaimana se upravo to desilo.
nastavak
Kod sudbine se nadovezuje na američke filmove nastale pod parolom: "Ko zna - znaće, ko ne zna - verovaće."
nastavak
Odavno u domaće bioskope nije stigao jedan tako savršen repertoarski film. Iako francuski po krštenici, ovaj film očekivanoj melvillovskoj suptilnosti pretpostavlja strastveno posezanje za bučnom američkom akcijom starog kova i ozbiljnog kalibra
Godina je 1966. BBC pušta manje od 45 minuta pop muzike dnevno. Zato se 25 miliona ljudi ceo dan i celu noć njišu uz ritmove koji dolaze sa Severnog mora.
U nadgornjavanje političara i korporativaca zaluta i neko drčno piskaralo koje, premda ne može da pobedi one s mišićima, barem uživa u igri visokih uloga i istini ograničenog roka trajanja. Zvuči poznato?