popboks
Tema | 14.11.2007. Piše: Dario Stajić

„Druge da šetaš, meni da smetaš“
(Kikamac – Radovan II)
Devedesete onima koji su ih preživeli nisu donele puno dobroga. Negde su brisane a negde crtane nove granice, neko nije mrdao iz kuće a promenio je četiri države, a neko je preleteo četiri kontinenta i još stoji u mestu. Verovali ili ne, postoje razlozi da ih se ponekad prisetimo – rado, ili ako smo nešto propustili, da to nadoknadimo.
OPO I - 1995: Godine 1995. i 1996, kad su originalno izašli njihov istoimeni debitantski album i naslednik BarbieCue, zrenjaninski sastav Oružjem Protivu Otmičara uživao je izuzetnu popularnost u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Da su prilike bile drugačije, verovatno bi i njihov uspeh bio veći u društveno-ekonomskom smislu. Održali bi više koncerata, na većim razdaljinama i na više mesta, a verovatno i u većim dvoranama.

Kako bi se to odrazilo na njihovu karijeru i dalji umetnički razvoj, eventualno i na scenu koja, evo, kako vidimo, već decenijama muči iste muke u istim povojima/pelenama, verovatno je teško proceniti (čak i iz perspektive nekoga ko lično poznaje aktere, Sašu Ajdanova i odnose među njima). Ne samo da je ondašnja potencijalna publika odrasla, raseljena, podeljena i da je izgubila interes za takav, ili bilo kakav vid muzike, nego i sam bend danas potpuno drugačije deluje i izgleda.
OPO II - 1996: U odnosu na originalnu posadu, koja na prvom albumu potpisuje sve pesme, da bi na nasledniku autorsko kormilo prepustili gitaristi Nikoli Pavkoviću, preko albuma iz 1998. Komadić koji nedostaje i digi-upakovanog Maštoplova iz 2002, samo još već pomenuti gitarista održava maršrutu. Za jesen koja nas je, evo, već prestigla, “dunjo moja”, najavljen je i novi album, s novom trupom, pod naslovom Znaš ko te pozdravio.

BarbiCue ne može da se opiše kao zaokret ili kreativni uspon/pad, iako je najveći hit bila tuđa pesma – poskočica Mladiću moj, kojom se početkom osamdesetih proslavila lepotica Zana Nimani. Ovaj se album može pohvaliti nešto slobodnijim muziciranjem, za razliku od nešto razigranog i naivnijeg prethodnika, otprilike u istom odnosu kao Pinkerton Weezera i njihov već čuveni debi Plavi album.
Teško da je neko kod nas, a bogami i kod njih ikad bolje, tj. zrelije pevao i svirao o nezrelosti, adolescenciji, ali i o nekim, pa i penzionerima ne tako stranim ljubavnim jadima, nego OPO na svojim prvim ostvarenjima. S obzirom na nepovezanost i slab protok informacija na Balkanu i uže, možda sam se čak i prevario u ovoj konstataciji. Hladno(krvno).
Power pop: Klica power popa u stilu Breedersa, Throwing Musesa i mnogih sličnih bendova sa ženskim vokalima i praštećim gitarama, očigledno dobro uspeva u plodnom tlu vojvođanske ravnice.
Jednostavne, prijemčive melodije i zveckave gitare van vremena i prostora, podjednako dobro, nekad pojedinačno, a nekad istovremeno u harmonijama održavaju u formi muški glasovi Bečejaca Gorana Vasovića, Milana Glavaškog i Petra Dolinke.

Eva Braun - 1992: Osam godina pre Teenage Fancluba i njihovog albuma Howdy!, dvadeset šest leta posle Byrdsa i čuvenog Fifth Dimension u (danas zatvorenom petrovaradinskom) studiju Do-Re-Mi, ulica Bele njive 14, nastala su Prisluškivanja Eve Braun.
Iako stih pesme Ponekad kaže da „sve ponekad zvuči poznato“, uz ovakve melodije bi verovatno i pokojnici Arthur Lee (Love) i Bryan MacLean (Love) zakopali ratne sekire i na onom svetu, u paklu, raju ili nirvani, gde se već danas nalaze, zaigrali zaljubljeni valcer: „Ti vrtiš sat, unazad“.
Teško može više u tako malo reči da se kaže, nego u dvominutnoj „...tada sam/otkrivam/zavičaj/tihi plač/ne vidim zašto smo tu...“ (iz Ne vidim zašto smo tu). Umeće!
Popcycle - 1997: Nastavak vojvođanske invazije, nastale iz ličnih i profesionalnih neslaganja, odlaskom jednog od pevača i gitariste Milana Glavaškog (omiljeni pisac Hemigway) i bubnjara Ljubomira Rajića (omiljeni pisac Phillip K. Dick) iz Eve Braun, u nama pomalo bude (zlu)radost da su iz jednog dobrog potekla dva, možda još kompetentnija, benda.

Razigranije, u ponekim trenucima zavodnije od zavodne ljubavnice Eve Braun, Popcycle su (za)sigurno snimili blueprint i etalon za sve što će nastati posle, pa i za novi projekat Glavaškog&co., fantastične RebelStar.
Već duže vreme razmišljam u koji deo teksta da ubacim Vladu Divljana i njegove neprežaljive VIS Idole. Neka to bude na ovde. Tamo gde su Idoli svojim mini LP-jem probili led nepoznatog, na Popcyclopediji ga Popcycle već suvereno topi.
Zašto je danas pop kod nas devalvirao? Možda neko od radikalnijih, iskusnijih veterana zna odgovor na to pitanje.
Arhiva: Dokumentarnoj vrednosti, ali i široj, materijalno bolje potkovanoj publici zainteresovanoj za kupovinu ovakvih albuma i reizdanja, verovatno bi više od lepih slika Roya Lichtensteina (omot albuma BarbieCue) i sl., koristile obilnije propratne informacije uz albume.
Pakovanja prva četiri izdanja iz ove edicije Automatik Recordsa vrlo su lepo urađena i mogu da posluže kao nesvestan, marketinški motiv za kupca, da poseduje sve albume i da ih u svojoj vitrini lepo poređa u nizu, jedne iza drugih.
Istinskim fanovima, kojih sigurno ima, verovatno bi draže bilo da su u unutrašnjosti omota odštampani intervjui s muzičarima, novinski isečci, kritički osvrt (kao što je to prošle godine delom i učinjeno s takođe arhivskim albumom Breskve u teškom sirupu Vol. 1 Električnog Orgazma). Čak su i podaci o autorima i muzičarima na albumima vrlo oskudni i nepotpuni.
S druge strane, ako se još ne osećate umornim od kompakt-disk(ursnih) zadovoljstava, priuštite ih sebi i ovaj put. Od uspeha verovatno zavisi i nastavak serije. Ko zna šta nam budućnosti donosi?
Nadam se samo ne neke nove – devedesete!
NAPOMENA:
Da bi vaš komentar bio objavljen potrebno je da bude vezan za sadržinu teksta, odnosno da predstavlja mišljenje o objavljenom tekstu.
Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare, kao ni one čijim bi se objavljivanjem prekršio Zakon o javnom informisanju.
Ukoliko nam u komentaru ukažete na činjeničnu, gramatičku, slovnu, tehničku i sl. grešku, bićemo vam zahvalni i prosledićemo informaciju odgovornima u redakciji, ali taj komentar nećemo objaviti.
Reagovanje na objavljene komentare nije izričito zabranjeno, ali smatramo da je za interakciju te vrste praktičniji forum.
Komentare koji se tiču uređivačke politike nećemo objavljivati, sve predloge (i zamerke, pohvale...) koje imate možete nam poslati e-mailom.
Prodavci kažu da je jedan od razloga što se ne titluju srpski filmovi cena prevoda i titlovanja
Novi filmski talas iz Srbije oduševljava međunarodnu festivalsku publiku – ali bi prošao mnogo bolje kada bi producenti i distributeri konačno shvatili koliko su važni engleski titlovi za stare srpske filmove
Na Palićkom festivalu, pred gledaoce je postavljen težak zadatak balansiranja ograničenim vremenom pred neograničenim mogućnostima izuzetno šarolikog programa