popboks
Film | 27.01.2010. Samo je jedna epizoda serije Big Love potrebna da se rasprše sve eventualne iluzije o poligamiji
Jasna Obradović

Naslov originala: Big Love
Tvorci: Mark V. Olsen, Will Scheffer
Uloge: Bill Paxton, Jeanne Tripplehorn, Chloë Sevigny, Ginnifer Goodwin, Amanda Seyfried, Douglas Smith...
Žanr: drama
Trajanje epizode: 60 min
Broj sezona: 4
Proizvodnja: SAD, 2006.
Sirovi, životni likovi, odsustvo izveštačenosti i glamura i odlična gluma čitave postave neke su od karakteristika još jedne u nizu HBO-ovih „porodičnih“ serija (Porodica Soprano, Šest stopa pod zemljom), još jedne sage o disfunkcionalnoj porodici koja se krije među zidovima sasvim obične kuće iz predgrađa...
Preciznije, sasvim običnih kûća iz predgrađa, jer ih Bill Henrickson (Bill Paxton) ima tri, i u svakoj po jednu ženu. Muške gledaoce će ovaj podatak možda obradovati, posebno ako se ima na umu da je u pitanju nesramežljivi HBO. I, zaista, u porodici Henrickson seksa ima na pretek, ali, uz tri puta više seksa ide i tri puta više bračnih briga (pa nije ni čudo što Bill konačno poseže za vijagrom).
Iako ovakav patrijarhalni aranžman deluje ponižavajuće po žene, čini se da je situacija, zapravo, posve obrnuta; čovek ne može a da se ne sažali na Billa koji zadovoljava fizičke, emocionalne i ekonomske potrebe svojih supružnica. I, kao da mu to nije dovoljno, na grbači su mu i roditelji (Grace Zabriskie i Bruce Dern, kao rođeni za ove uloge) koji žive u sred nedođije (geografske i duševne) u nekakvoj poligamijskoj komuni zaustavljenoj u vremenu.
Srž serije je odnos između Billovih žena. Naizgled se besprekorno slažu i njihovo je razumevanje neiscrpno; ali, ispod površine kuvaju ljubomoru, netrpeljivost i večita ogovaranja one treće, a nategnuta atmosfera koju stvaraju dovoljna je da natera čoveka da izjuri iz prostorije.
Mada je u tom pogledu daleko od Porodice Soprano, serija ima i mračnu notu: vođa komune Roman (Harry Dean Stanton) je samoimenovani božiji čovek koji se služi verbalnim arhaizmima, a vozi blindirani džip, propoveda o bogougodnom životu, a ženi 15-ogodišnju devojčicu, i „podjednako voli svoju mnogobrojnu decu i unučad“ (a, da li im zna imena?); zapravo, najobičniji hohštapler i kriminalac koji (zlo)upotrebljava religiju kao sredstvo manipulacije.
Iako su elementi poligamije ponekad bizarni uz suptilnu dozu komike (utvrđivanje Billovog rasporeda, poseta prijatelja, takođe poligamista...), tvorci serije nijednog momenta ne izvrgavaju ruglu ovaj model porodice, niti ga osuđuju. Ovde se, zapravo, i ne radi o poligamiji (baš kao što se ni u Porodici Soprano ne radi o mafiji), već o umešnom istraživanju veza jednim dosta usporenim tempom koji u početku zahteva strpljenje, ali, za koji kasnije ne marite jer su vam se Henricksonovi potpuno uvukli pod kožu.
NAPOMENA:
Da bi vaš komentar bio objavljen potrebno je da bude vezan za sadržinu teksta, odnosno da predstavlja mišljenje o objavljenom tekstu.
Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare, kao ni one čijim bi se objavljivanjem prekršio Zakon o javnom informisanju.
Ukoliko nam u komentaru ukažete na činjeničnu, gramatičku, slovnu, tehničku i sl. grešku, bićemo vam zahvalni i prosledićemo informaciju odgovornima u redakciji, ali taj komentar nećemo objaviti.
Reagovanje na objavljene komentare nije izričito zabranjeno, ali smatramo da je za interakciju te vrste praktičniji forum.
Komentare koji se tiču uređivačke politike nećemo objavljivati, sve predloge (i zamerke, pohvale...) koje imate možete nam poslati e-mailom.
Kad god je Oshii jedan od članova tima igranog ili animiranog filma, obavezna je izvesna doza opreza, jer nikad niste sigurni čime će vas ovaj intrigantni autor prodrmati
Jednostavnost u pristupu, ojačana očiglednom geekovskom zanetošću, vodeći je adut ovog ostvarenja
Lepo razrađena, sentimentalna matrica Pisma Juliji završava kao žrtva hiljadu puta viđene završnice