Popboks - LCD SOUNDSYSTEM - LCD Soundsystem [s2]
Gledate arhiviranu verziju Popboksa
Popboks - web magazin za popularnu kulturu

Albumi · 12.01.2005. 00:00

LCD SOUNDSYSTEM

LCD Soundsystem

(DFA/EMI)

Vukša Veličković

Ocena:
8


8/10


Dugo očekivani debi album LCD Soundsystem napokon je objavljen. Prošlo je skoro tri godine od kako je James Murphy isporučio svoj spektakularni auto-ironični lament Losing My Edge, otvorivši novo poglavlje u istoriji plesne muzike. Zarazni punk-funk na singlovima Give it Up, Beat Connection, Tired, Tribulations i Yeah omogućio je Murphyevom bendu kultni status, a njegov uticaj iz godine u godinu postajao je sve veći. U međuvremenu, napaljeni fanovi umorili su se od čekanja i jurcanja po webu u potrazi za još jednom njegovom bravurom. Tako se u nedogled raspravljalo o predstojećem albumu LCD - da li će biti kompilacija singlova ili potpuno nov materijal i koliko će na sve to uticati činjenica da DFA etiketu od nedavno distribuira veliki EMI. Na sreću, Murphy se nije odlučio na ziherašku varijantu, već je ponudio potpuno nove pesme, plus bonus CD sa dosad objavljenim singlovima.
Produkcija je samo za nijansu ulepšana, što će neko posmatrati kao evoluciju, a neko prosto kao ustupak širem tržištu koje obezbeđuje major etiketa. U svakom slučaju, odmereno. Album otvara mid-tempo pumpačina Daft punk is playing at my house, otprilike kao Deep Purple kada bi svirali disco. Sledi možda i najbolja pesma na albumu, Too much love, koja spušta žmarce niz kičmu, a Murphy izvlači ono najbolje iz osamdesetih: ritmičnu melanholiju i žal za svetom koji više ne postoji (Too much love / with no memory to keep you up at night...). Kao i svaki DFA proizvod, i ovaj je majstorski upakovan. Jer Murphy je majstor zvuka, njegov funk je brutalan, a njegov pop inteligentniji od većine naklapanja retro-nostalgičara: clap hands i cow bell vinjete, masne bas linije, krckave gitare i sintisajzeri koji stižu pravo iz Parliament meets Ultravox sazvežđa. Fanove će iznenaditi prisustvo čak dve balade, od kojih jedna, Never as Tired as When I'm Waking Up, zvuči kao nešto što su Pink Floyd propustili na Dark Side of The Moon, dok moćne party numere Disco Inflitrator i Thrills stavljaju do znanja da ovaj bend ništa ne prepušta slučaju. On repeat pumpa 7 minuta preko samo jednog jedinog rifa, što je već Murphyev trademark - veličanstvena nadgradnja, malo po malo, nižu se detalji, perkusije se lome u vazduhu, pocrtavajući ono najvažnije u muzici LCD Soundsystem, a to je beat. Zato, kada stignete do kraja ove disco-rock ekskurzije, žurka počinje ispočetka. Dovoljno je da kliknete: repeat.


Komentari

Trenutno nema komentara.

Morate biti prijavljeni da biste komentarisali tekstove.

NAPOMENA:

Komentari ne odražavaju stav redakcije Popboksa već je ono što je u njima napisano isključivo stav autora komentara.

Da bi vaš komentar bio objavljen potrebno je da bude vezan za sadržinu teksta, odnosno da predstavlja mišljenje o objavljenom tekstu.

Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare, kao ni one čijim bi se objavljivanjem prekršio Zakon o javnom informisanju.

Ukoliko nam u komentaru ukažete na činjeničnu, gramatičku, slovnu, tehničku i sl. grešku, bićemo vam zahvalni i prosledićemo informaciju odgovornima u redakciji, ali taj komentar nećemo objaviti.

Komentare koji se tiču uređivačke politike nećemo objavljivati, sve predloge (i zamerke, pohvale...) koje imate možete nam poslati e-mailom.