Povratak u prošlost

Uloge: John Cusack, Rob Corddry, Craig Robinson, Clark Duke, Chevy Chase
Scenario: Josh Heald, Sean Anders, John Morris
Žanr: Komedija
Trajanje: 99 min
Proizvodnja: SAD, 2010.

Kao i Mamurluk u Las Vegasu, Hot Tub Time Machine takođe za premisu uzima prostodušnu nit koja funkcioniše samo zbog toga što glumačka ekipa ima odrešene ruke da radi i priča – sve što im padne na tzv. pamet.

Poput prva dva izvrsna filma koja je Pink napisao, High Fidelity i Grosse Point Blank, i Hot Tub Time Machine djeluje prevashodno zbog izvjesne nostalgične note – očito je da su sva tri filma na neki način vezana za 80-e godine prošlog vijeka.

Tri nekada najbolja prijatelja, Adam, Lou i Nick, i Adamov sestrić, Jacob, silom prilika, odlaze u zimski centar gdje su, tokom 80-ih, kada su se najviše i družili, voljeli dolaziti svakog raspusta. U nedostatku boljeg provoda, njih četvorica odlučuju ući u džakuzi i nakon što se nelegalno rusko energetsko piće, Černobli, izlije na elektronsku tablu, topla kupka postane vremenska mašina i odvodi ih na najluđi raspust koji su doživelu, u 1986. godinu, kad je, između ostalog, Jacob i začet. Ono što slijedi jeste svojevrsni miks filmova Povratak u budućnost, Better off Dead i Mr. Destiny urolan u skatološku komediju 21. vijeka.

Kao i pri svim paradoksima vremenskog putovanja, primarni problem naših junaka nije kako se vratiti natrag, već da ne izazovu bredberijevski "efekat leptira" – odnosno da se tokom svojeg boravka u 1986. godini što više trude da rade ono što su zbilja radili davne 1986, dok su još bili tinejdžeri, da ne bi uništili sopstvenu budućnost. Tako, recimo, Adam mora da raskine sa svojom super-zgodnom curom i da namjesti sve kako bi mu sestra zatrudnila (i eventualno rodila Jacoba); Lou je prinuđen spavati sa grupi-djevojkom i pored toga što ne želi da prevari svoju ženu kojom je oženjen u sadašnjosti; dok neurotični Nick još jednom mora da istrpi batine od delinkvenata kojima je omiljeni film Milijusova Crvena zora.

Iako Johnu Cusacku, na očitom zalasku karijere, i ovdje nedostaje entuzijazam koji prva dva Pinkova filma čini nezaboravnim ostvarenjima, Hot Tub Time Machine ne zavisi u potpunosti od njega i prosto djeluje zbog svoje pseudo-inovativnosti, znači nečega što je, na primjer, nedostajalo skatološki monotonoj komediji The Goods: Live Hard, Sell Hard.

Ponekad je samo bitno reći ili uraditi nešto smiješno ne bi li dobili razlog da uživate u jednostavnoj zabavi - vremenski paradoks, na kraju krajeva, ovoj priči uopšte ništa ne znači. Gledajući na film iz te perspektive, Hot Tub Time Machine ništa nije gori od Mamurluka u Las Vegasu. Jedina je šteta što, za razliku od spomenutog, više ljudi nije gledalo Pinkov film.