Opstrukcija Šejtanovog ratnika
Šejtanov ratnik je srpski rimejk prave američke priče o andergraund uspehu koji je uzdrmao mejnstrim. Pošavši iz autsajderske pozicije, ovaj film je za tri nedelje prikazivanja uspeo da prevaziđe većinu etabliranih bioskopskih aduta, i nametne se kao nezaobilazna činjenica domaćeg filma zahvaljujući: 1. oduševljenju publike i 2. pohvalama kritike.
Okoštalost srpskog mejstrima videla se kad je film nuđen
Tucku u sirovoj verziji sa nedovršenim tonom i efektima, gde se dopao njihovom uredniku Draganu Jeličiću, ali je on ubrzo napustio firmu dok su ostali mislili da film neće imati nikakvu gledanost.
Cinears je želeo da ga distribuira, ali je ušao u konflikt sa prikazivačima oko podele procenata i onda na kraju ipak nije uzeo
Šejtana da film ne bi bio kolateralna šteta njihovih sukoba. Ta kuća se usredsredila na
Karaulu Rajka Grlića.
Na kraju je film bio prvi distributerski posao kompanije MTS Intermedia koja se do sada bavila filmom kao producent Potere za sreć(k)om.
Šejtanov ratnik je pušten u svet u kome su karte već bile podeljene, a njihov distributer nije bio učesnik te partije.
Saradnja sa kućom koja nema dovoljno iskustva i uticaja se osetila i u odnosu sa prikazivačima.
Recimo, uprkos činjenici da je najgledaniji pojedinačni naslov u Domu sindikata, film je odmah posle premijere pomeren iz velike u salu br. 2 kako bi se u velikoj sali prikazivala V kao Vendeta (Warner/Tuck), pred mizernim brojem od par desetina gledalaca po projekciji.
Posle tri nedelje, Šejtanov ratnik ima 21.955 gledalaca, a Tuckova favorizovana Vendeta - 7.101.
Film je tokom prikazivanja u Domu sindikata, između ostalog, bio pomeren čak i iz sale br. 2 u salu 4, i vraćen je u salu 2 tek kad su distributeri zapretili da će ga povući iz Doma sindikata, a uprava onda ipak nije želela da se odrekne najprofitabilnijeg naslova.
U sedmici kada je imao više gledalaca na nedeljnom nivou od Karaule, Šejtanov ratnik je imao upola manje projekcija u Beogradu.
TV Pink je bio medijski sponzor filma, ali je kampanja prekinuta u ključnom trenutku: kada je film trebalo da bude promovisan kao tinejdžerska komedija.
Pored odsustva reklama, ljudi sa Pinka ih nisu zvali ni u svoje emisije pošto nisu dovoljno poznati, tako da je na planu eksponiranja u medijima
Šejtanov ratnik imao manju priliku od
Uslovne slobode i
Sinovaca koji zajedno imaju upola manje gledalaca od
Šejtanovog ratnika.
Ipak, ono što raduje da je posle jako dugog perioda film prenuo tromu srpsku bioskopsku scenu, po prvi put su morali da malo pomere unapred ugovorene rasporede mejdžora i da odreaguju na iznenadnu gledanost Šejtana.
Sada ga, naravno, čekaju dva snažna udara. Prvi je Nemoguća misija 3 a drugi, još snažniji, Da Vinčijev kod, oba praćena medijskom euforijom i najagresivnijim plasmanom moćnih distributera.
Do ovog rezultata Šejtanov ratnik došao je isključivo zahvaljujući dobroj reklami "od usta do usta", i odličnim reakcijama koje je imao kod publike. Takođe, Šejtanov ratnik je jedini domaći film koji je ujedinio srpske kritičare svih generacija u stavu da je odličan.
Pored dobrih utisaka koji održavaju film u bioskopima, pomogao mu je i event-marketing. Praktično izopšteni iz medija, autori Šejtanovog ratnika su se okrenuli beogradskoj urbanoj subkulturnoj sceni i putem nje promovisali film. 1. maja je u klubu Plastik organizovan Kiss Off posvećen Šejtanovom ratniku, a za kraj meseca se sprema veliki spektakl koji ekipa filma priprema kao veliko iznenađenje.
Komentari
Trenutno nema komentara.
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali tekstove.