Iz Zagreba nam ovog puta stiže priča o „meandaru akustičnog podravskog bluesa“. Miroslav Evačić je multiinstrumentalista, tonski snimatelj i producent koji je nakon 10-ak godina delovanja kao jedan od osnivača i ključnih figura etno-rock sastava Ščukin Berek, 2001. je započeo solo karijeru
Godinu dana nakon što je Scardona reizdala do tada malo poznati album
Čardaš Blues iz 2003. i mini album
Esencijalno iz 2004,
Miroslav Evačić u udarnom diskografskom terminu stiže s posve novim albumom
Blues reke Drave. U dvobroju od ljeta 2005. britanski world music magazin fROOTS Evačića je uvrstio na svoju kompilaciju, a onda u studenome iste godine objavio i intervju s Miroslavom i njegovom suprugom, cimbalisticom Gordanom Evačić.
Radio BBC 3 zavrtio je podravski blues, a za Evačića se konačno čulo i u Hrvatskoj. Čardaš Blues nije bio bez greške, no spoj podravskih etno elemenata i Mississippi bluesa, tamburice i slidea, cimbala i električne gitare bio je zanimljiv i razumljiv kako nama ovdje, tako i potencijalnoj inozemnoj world music publici. Međutim, u Hrvatskoj sve to nije značilo mnogo.
U Zagrebu, u kojem dobar dio publike “brije” na bjelosvjetski world music, a onaj drugi dio “otkida” na narodnjake srpsko-bosansko-hrvatskog porijekla (a često se i jedni i drugi nađu zajedno na Kočanima), Evačić ima malo šanse za veći uspjeh: njegov world music za one Hrvate koji, kao, potpuno “kuže” sve od Brazila i Kube do Sahare i Indije, Evačić nije dovoljno egzotičan i očito ga ili ne razumiju ili su takvi snobovi da za bilo koju hrvatsku varijatnu world musica nemaju interesa.
Onim Hrvatima koji svakog vikenda “krvare” uz narodnjake, Evačić nije dovoljno narodnjački jer je ili preizvoran ili izvorno cijepi s bluesom, rockom i folkom koji nema veze s turbo-folkom i njegovim ritmovima i arlaukanjima nego sa smirenom britanskom folk glazbom iz 60-ih. Klape su na ovdašnjem tržištu našle svoj modus operandi, iako će se i njima za izvoz u svijet morati pronaći glazbena podrška jer samo u vokalnoj formi to neće proći. No, Evačić će, čini se, još neko vrijeme tavoriti u onom etno zabranu Dunje Knebl i Lidije Bajuk u koji ni naši world music “šmekeri”, ni narodnjački publikum ne želi ni primirisati.
U redu, nije ni Evačić bezgrešan. On će morati, što je brže moguće, razriješiti neke vlastite dileme, posebice na koncertima na kojima luta od originalnog “podravskog bluesa” do ordinarnog blues-rocka kakvog smo čuli milijun puta. Dio tog lutanja osjeti se i na Bluesu reke Drave koji nije zaokružen album, barem ne u onoj mjeri u kojoj bi to mogao biti. Ponovno se najuspjelijima doimaju blues obrade podravskih tradicionala s naglašenom međuigrom cimbala i gitare.
Međimurje Medley i medley Blues reke Drave svaki za sebe su vrlo dobra, cooderovska pretapanja podravske narodne glazbe i bluesa, no trebalo je ih možda ostaviti za instrumentalistički album ili barem drukčije rasporediti, a dancerski remiks Cimbulaške polke trebalo je izostaviti s albuma.
Dijelovi Bluesa reke Drave doista su interesantno uvezivanje podravske tradicije i glazbe američkog Juga u formi koja je razumljiva i nama, kao i bilo kome u svijetu, ali album još ne ostavlja dojam cjeline nego traženja.
Na sreću, Miroslav i Gordana Evačić zanimljivi su i kad traže rješenja. Za sada čak zanimljiviji Englezima nego Hrvatima.
Komentari
Trenutno nema komentara.
Morate biti prijavljeni da biste komentarisali tekstove.